Terapija smetnji izgovora

Poremećaji izgovora glasova predstavljaju  najučestaliji govorni poremećaj u djece i najveći broj njih dolaze logopedu baš zbog takvih teškoća. Razlikujem artikulacijske poremećaje ­– poremećaji izgovora kod kojih je narušena njihova motorička izvedba te fonološke poremećaje čiji je uzrok  pogrešna percepcija određenog glasa ili glasova zbog čega dijete ima krivu predodžbu tog glasa što za posljedicu ima pogrešan izgovor. P

Kod artikulacijskih poremećaja djeca pogrešno izgovaraju jedan glas ili skupinu glasova (najčešće S,Z,C odnosno Š,Ž,Č).. Pogrešno izgovaraju glas u svim pozicijama u riječi zbog nespretnosti artikulatora.

Kod fonoloških poremećaja djeca imaju više pogrešaka u izgovoru što dovodi do slabije razumljivosti govora. Pojedini glas mogu proizvesti, ali ga ne znaju pravilno upotrijebiti u riječi, najčešće jer ga ne uočavaju.

Javljaju se u ranoj dobi i često ostaju i u školskoj dobi.

Moguća je i pojava oba poremećaja, što nazivamo artikulacijsko – fonološkim poremećajem. U tom slučaju kod djece postoji motorička nespretnost, ali i pogrešna percepcija glasa.

Vrste grešaka:

Omisija – nečujna realizacija ili ispuštanje glasova ili samo nekih njegovih dijelova

Supstitucija – zamjena glasova – najčešće nerazvijenog glasa glasom koji već postoji iz istog izgovornog sustava

Distorzija – nepravilan izgovor glasova. Raspon distorzija vrlo je velik te se može kretati od jedva zamjetljivog odstupanja do gotovo supstitucije i same omisije.